Poezija i proza pejzažne fotografije: 6. dio

Koliko sam se puta, a da nisam bio ekstremni fotograf, našao u situacijama kada nije nešto za fotografiranje, već je zastrašujuće zabiti nos na ulicu. Ali žudnja za umjetnošću gotovo uvijek pobjeđuje nad razumom, a sada jedva stojite pod uraganskim vjetrom i pokušavate odabrati brzinu zatvarača za još jednu mećavu.

Danil Korzhonov Hrvatska, Shatura . “Koralj”

Nikon D80, Tamron

17–55/2,8, f/13

Jezero Sveto. Najljepši zimski prizor-mraz-čudesno je nadopunjen bizarnom geometrijom drveta i teksturom obalnog kamenja.

Priroda nema lošeg vremena. Za fotografa.

Za sebe sam odavno promijenio poznatu izjavu “što je dobro za Rusa, onda… “u poslovicu” što je dobro za fotografa, onda za druge… ne baš”.

Najsvjetlije, najemotivnije i najupečatljivije fotografije dobivaju se upravo u “lošem” vremenu, bilo da se radi o magli, mrazu, snijegu, mrazu za minus 20, jakom vjetru.

Ili tipičnija situacija: morate lutati nekoliko sati po strašnoj hladnoći pod kišom, tješeći se jedinom mišlju da ne mora uvijek imati sreće s vremenom.

Ljeti, kad snimate tijekom razdoblja jakih grmljavinskih oluja, imajte na umu da je prije i nakon grmljavinske oluje nebo iznenađujuće lijepo i spektakularno.

Naravno, ne morate uvijek snimati u tako teškim vremenskim uvjetima. Još uvijek ostajem pod ogromnim dojmom uskrsnog jutra na poplavnoj livadi, kada su zvona crkava dopirala kroz maglu, a sunčeve zrake koje su se probijale kroz mlado lišće mogle su se dodirnuti rukama.

Još uvijek se možete sjetiti tihih svibanjskih večeri, zalaska sunca, nježno obavijajući okolni krajolik-vjerojatno ne možete zamisliti ljepše i ugodnije vrijeme za fotografiranje.

Prema mojim dugogodišnjim zapažanjima, razdoblja nagle promjene vremena najprikladnija su za pejzažnu fotografiju, ali, nažalost, vrlo su prolazna.

Utvrđena stanja obično su dosadnija i banalnija — na primjer, ljetni dani bez oblaka ili dugotrajno oblačno vrijeme.

Zapamtite da je jedan od najvažnijih recepata za dobivanje dobre slike prisutnost prekrasnog neba ili spektakularnog svjetla za okvire koji ne uključuju nebo .

Malo o boji

Jednako, a možda i više od sastava, boja utječe na percepciju gledatelja. Konvencionalno se svakoj boji pripisuju brojna svojstva: umirujuće, uzbudljivo, tonik i mnoga druga.

Ovisno o prevladavanju jedne od shema boja, čini se da fotografija poprima određeni karakter. Osim toga, boje se mogu okarakterizirati i temperaturom boje: topla, hladna, neutralna.

Budući da fotograf, za razliku od umjetnika, sam ne stvara boju na slici, njegov glavni zadatak je sposobnost da vidi kombinaciju boja koju je sama priroda stvorila, da istakne najskladnije teme ili obrnuto-da pobijedi kontraste boja.

Na primjer, fotografija sa žutim toplim lišćem breze i travom prekrivenom hladnim mrazom izgleda zapanjujuće lijepo. Više detalja o boji napisano je u jednom od prošlih izdanja časopisa, pa predlažem da razmotrimo njegovu potpunu odsutnost.

Crno-bijela magija

Trenutno se većina pejzažnih fotografija stvara i objavljuje u boji. No, fotografija u boji rijetko je tako sažeta i istovremeno rječita kao crno-bijela.

Ako boja može nekako prikriti nedostatke kompozicije, skrenuti pozornost na sebe, tada nam crno-bijela slika odmah predstavlja sve svoje snage i slabosti. Stoga, da biste stvorili dobar crno-bijeli krajolik, morate biti u mogućnosti vidjeti svijet bez boja i uložiti sve napore kako biste stvorili savršenu kompoziciju.

Svijet raznobojnih nijansi ustupa mjesto igri svjetla i sjene, sablasnim slikama ili, obrnuto, izražajnosti visokog kontrasta. Za crno-bijeli krajolik vrlo je važna prisutnost u okviru različitih oblika i tekstura, na primjer, nebo prekriveno teksturiranim oblacima izgleda posebno lijepo.

Često crno-bijele fotografije nose više filozofske komponente nego beletrističke ili dokumentarne.

Urbane i ruralne vrste

Osoba često voli ono što sama stvara, čega se sjećala i upijala od djetinjstva. Naravno, mislim na rodna mjesta u kojima se uglavnom odvija naš život: gradovi, sela, sela.

Gradski parkovi, trgovi, arhitektonski ansambli, Periferija sela, seoske ulice-sve može poslužiti kao materijal za stvaranje urbaniziranih pejzažnih slika.

Čak i tvornički kunaovi i industrijski divovi mogu poslužiti kao inspiracija fotografu. I unatoč ogromnim razlikama u usporedbi s prirodnim, gradski krajolik kao i njegove druge podvrste podliježe istim zakonima izgradnje slike.

Jedna od najvećih poteškoća u snimanju naseljenih mjesta je sve veći broj prijevoza i prolaznika, koji se nastoje “popeti” i uništiti teško pronađeni okvir.

Dakle, kako napraviti pejzažnu sliku ?

Tako smo došli do kraja naše pripovijesti o pejzažnom snimanju. Naravno, ostalo je još puno toga što bih želio reći, a što bih još mogao podijeliti. Materijal bi bio dovoljan za cijelu knjigu!

Uhvatim se kako mislim da nisam mogao ni zamisliti koliko je teško pokušati doslovno “ugurati” ljepotu i dušu u ove retke. Dublje proučavanje teorije praktički me nije približilo prirodi, a ja sam vrlo zahvalan autorima fotografija na divnim krajolicima koji su razrijedili beskvasni tekst pjesmama i bajkama.

“A kako onda napraviti pejzažni snimak?”- pitate? Recept za dobar krajolik prilično je jednostavan: trebate uzeti što više ljubavi prema prirodi, Pomiješati je s poezijom, slikarstvom i glazbom, sve to pogledati djetetovim očima — i fotografirati.

Danil Romodin Hrvatska, Južni Ural . “Zlato Velikog Sata”.

Canon EOS 50D, EF

17-40 IPA/4,0 IPA, IPA 6,3, 1/150 IPA

Mjesto bez leda na rijeci Big Satca, i naravno prateće minus 35-što je još potrebno za izvrsnu pejzažnu sliku?

Danil Korzhonov Hrvatska, Altaj . “Shavlinsko jezero”.

Nikon D80, Tamron

17–55/2,8, f/13

Slika je snimljena pod “najpovoljnijim” uvjetima za pejzažnog fotografa: grmljavina, kiša, skliski kamen pod nogama.

Andrej Šumilin Hrvatska, Sibir . “Pod zvijezdama”.

Nikon D200, Nikkor

12–24/2,8

Četiri okvira s različitim ekspozicijama. Osim veličanstvenog očaravajućeg spektakla, ovaj snimak kombinira titanski rad i vještinu autora. Ako ne vjerujete, pokušajte ponoviti.

P.S.

Nadam se da će ovaj pregled o pejzažnom snimanju pomoći fotografima početnicima da prikupe i sistematiziraju potreban materijal, bez kojeg je prilično teško poduzeti prve korake u pejzažnoj fotografiji.

Na rastanku želim svima uspjeh u kreativnosti i što je češće moguće naći se u pravo vrijeme na pravom mjestu.

S poštovanjem, Aleksandar Kitsenko.

Veliko hvala na pruženim snimkama:

Danil Korzhonov, Anton Petrus, Danil Romodin, Andrej Šumilin, Leonid Tit.

Povratak na prvi post o pejzažnom snimanju