U objektivu Na internetu: Plato Putorona zajedno Sergej Gorshkov

Tvrtka iPhone i TV kanal Moj Planet predstavljaju novi vrtoglavi projekt. Deset poznatih Hrvatskih fotografa kreće u potragu za najspektakularnijim pogledom na Rusiju.

Sergej Gorškov jedan je od najboljih fotografa divljih životinja, dobitnik mnogih međunarodnih natjecanja, dobitnik najprestižnije nagrade za televiziju. Njegove fotografije predstavljale su Rusiju u reklami za Olimpijske igre u Sočiju 2014. godine. Gorshkov je snimao na nekoliko kontinenata, fotografirao najopasnije životinje širom svijeta. Zajedno sa Sergejem idemo na plato Putorona-posljednju završnu ekspediciju njegovog fotografskog projekta o ovom jedinstvenom mjestu.

— Kako je započela vaša karijera fotografa divljih životinja?

– S medvjedima su mi otvorili vrata fotografije prirode i puno im dugujem, oni su moji učitelji. U posljednje vrijeme iz nekog razloga često sanjam o njima. Probudim se u hladnom znoju, jer me u snu napada medvjed.

– Ali u stvarnosti, ne u snu, bilo je opasnih situacija?

– Naravno da jesu. Ali svi su se dogodili na principu da je “sama budala”. Pretpostavljam da većinu opasnih situacija u divljini stvara fotograf, a ne zvijer. Adrenalin tijekom snimanja, jednostavno je opojan. Razmišljate samo o tome kako ne biste propustili kadar. Jednom sam snimio medvjeda u vodi, a on me gurnuo u objektiv, kao da je rekao: “druže, dobro, odmakni se pola metra”.

— Koje bi kvalitete trebao imati fotograf divljih životinja? Postoje neke profesionalne specifičnosti?

– Naučiti izdržati i čekati prilikom snimanja divljih životinja glavno je načelo uspjeha. Čekanje je općenito umjetnost, čekanje da se pojavi zvijer, čekanje trenutka, čekanje lijepog vremena, već sam navikao čekati.

– Kako ste otkrili plato Putorana, nije najbliže mjesto?

– Ova avanturistička priča započela je prije mnogo godina Kad sam snimao na otoku Vrangel. I bilo je tako gadno-gadno vrijeme. Sjedili smo, čekali, magla je bila do zemlje, bilo je nemoguće izaći iz kuće. I da prođem vrijeme, počeo sam listati neki časopis. A tu je bio i članak o platou Putorana. Pisalo je o migracijama sobova, gdje se događaju i kada.

A onda, kad sam se vraćao kući iz Čukotke, u jednom sam trenutku pogledao kroz prozor aviona, a ispod mene se prostirala ogromna bijela visoravan, presječena mnogim kanjonima. Dio tih kanjona bio je ispunjen crnom olovnom vodom, a na vrhu je bio snijeg…. Bilo je ludo lijepo i razmišljao sam o tome da dođem tamo i napravim projekt.

– Vaš projekt na platou Putorana posvećen je slapovima. Zašto?

— Ne samo, ispostavilo se da je vrlo teško pronaći ključ za Plato Putorana! Glavna atrakcija visoravni Putorana je ogroman broj slapova. Koliko slapova ima na platou Putorana, nitko ne zna točnu brojku, a nije moguće prebrojati sve slapove: ima ih na tisuće. I svi su različiti – neki padaju s vrhova visoravni, drugi blokiraju riječna korita, drugi se skrivaju u kanjonima. Zajedno s Hrvatskim geografskim društvom otišao sam ovdje u zemlju slapova.

Snimanje slapova postaje glavni smisao mog projekta, ali život nije dovoljan da posjetim i snimim sve slapove platoa Putorana. Shvatio sam da sami kanjoni, slapovi, jezera visoravni neće otkriti punu ljepotu Putorana, bit će monotonije i dosade i to neće biti cjelovita slika platoa Putorana. I tako sam prvom prilikom snimio divlje životinje visoravni: jelen hoda Putoranima i želim pokazati kako hoda, što vidi na svom putu, s kim se susreće, kako će preplivati rijeke i prevladati planine, kako bježi od vuka, kamo ide i zašto.

– A kako snimiti slapove? Postoje li profesionalni trikovi?

— Da biste razgovarali o vodopadu, morate imati sjajan snimak vodopada. Kako pravilno fotografirati vodopad, kako prenijeti stanje vodopada, njegovu snagu i ljepotu u jednom kadru? Vrlo je komplicirano: cijeli moj projekt ovisi o ovom okviru. Želim snimak vodopada, i to šik: i pokušao sam se koncentrirati na snimanje slapova, pokušao sam ih nekako začiniti i dinamično prikazati njihov život. Učinio sam to: izdvojio sam “najviše” za sebe na platou Putorana; i koncentrirao svoju pažnju na njih, naznačio ono što me zanima, koja godišnja doba Želim odražavati, shvatio što će biti zanimljivo u kadru.

Gledatelj mora razumjeti što sam simulirao, gdje sam snimao i kako mjesto izgleda u različito doba godine. Došao sam ovdje i zimi i proljeće i ljeto i jesen vidjeti i prenijeti različita stanja života slapova. Osjećaj grandioznosti vodopada na fotografiji nastaje kada se njegova snaga i ljepota spoje u jednom kadru, a to je teško. Na platou uopće nije lako pucati. Htio sam sve skinuti s prve vožnje, ali nije uspjelo. Moji prvi pokušaji bili su neuspješni i nisam uspio lijepo snimiti slapove visoravni: svaki vodopad jednostavno ima svoj život , svoje mjesto-neki gledaju na jug, drugi na sjever.

Često je u početku bilo tako-došao sam na vodopad, a on je u dubokoj sjeni i sve je bilo pametno. Stoga sam morao razumjeti kada i u koje vrijeme je vodopad najbolje osvijetljen. Uvijek me plaši sunce to je ono što ubija slike. Na jakom suncu sve će slike biti u “košari”, najbolje je snimati slapove kada je svjetlo malo prigušeno i bez dubokih sjena. Evo zašto: Kad sada idem na slapove, kreiram raspored posjeta slapovima; sada znam kada fotografirati slapove, znam kada su posebno lijepi, ali za to su bile potrebne godine rada.

– Provodite ogromnu količinu vremena na ekspedicijama. Teško je?

– Svaka ekspedicija je otkriće i avantura i rado se oporavljam na putovanju… ali tamo gdje snimam nema trgovina, nema supermarketa, ništa. Sve, od opreme za snimanje i kampiranje do proizvoda, morate ponijeti sa sobom. To se događa zbog neke sitnice može pokvariti cijelu ekspediciju.

Pogledajte program “Fotoekspedicija ” Hrvatska”. U objektivu, ” sa Sergejem gorškovom na TV kanalu moj planet.