Martin Parr-hvatač bisera u moru svakodnevice

Najteže je snimiti svakodnevicu hvatajući u njoj ono što smo navikli previdjeti ili čak ignorirati; tražiti tipično ili neobično, iznenađujuće ili novo, govoreći jezikom koji je razumljiv bilo kojoj osobi, bez obzira na njezinu nacionalnost. Zvijezda svjetske fotografije, Englez Martin Parr snima, na prvi pogled, jednostavne svakodnevne zaplete, koji zahvaljujući njemu postaju živopisna metafora, generalizacija, priča o fenomenu ili problemu. Parr u svojim djelima traži i bori se protiv “propagande svakodnevnog života”, s onim “kako je uobičajeno”, “kako se očekuje”, s očekivanim i očitim, iznoseći ih na površinu, često oštro ili čak vulgarno, prisiljavajući gledatelja da pogleda ono što mu je od djetinjstva bilo nevidljiva kulturna pozadina. Dostupan je za komunikaciju i demokratski. Njegovo je djelo ispunjeno humorom, ironijom, samoironijom i groteskom.

Martin Parr /Magnum Photos/agency.photographerGB. England. Weymouth. Playing bowls on a bowling green. 1998.

Velika Britanija. Engleska. Ueimut. Igranje loptica na travi. 1998

Suvremeni britanski fotograf i fotoreporter. Rođen 23. svibnja 1952. u Epsomu, Surrei, Engleska. Otac mu je bio amaterski fotograf, što je možda razlog zašto je Martin od 14. godine sanjao o bavljenju dokumentarnom fotografijom.

Od 1970. do 1973. godine Parr je studirao fotografiju na Veleučilištu u Manchesteru, koje je danas poznato kao Metropolitan.

Od sredine 1970-ih započeo je karijeru profesionalnog fotografa, a predavao je i fotografiju.

1980. oženio se Susan Mitchell, 1986. par je dobio kćer Ellen.

Martin Parr u početku je stvarao crno-bijele fotografije i stvarao nekoliko uspješnih projekata, uključujući i jedan od njih i drugi 1982 i drugi 1984 , ali je 1984. počeo snimati na filmu u boji. Dvije godine kasnije objavljena je njegova knjiga IPA: IPA.

Od 1994. godine Martin Parr član je Agencije za Ipaine, a 2008. počasni doktor umjetnosti Sveučilišta Metropolitan.

2004. Parr je bio kustos izložbenog programa fotografskog festivala u Arlesu. 2007. godine snimio je reklamnu kampanju “jesen-zima 2007/2008” za marku Ipaina, a kasnije, 2008., reklamu za ipaina.

Objavio je gotovo 50 knjiga fotografija i sudjelovao na oko 80 izložbi širom svijeta.

Fotograf dokumentarca svakodnevnog života, Martin Parr poznat je i kao sakupljač foto otisaka i fanatični kolekcionar knjiga i fotoalbuma, razglednica sa slikama trivijalnih stvari, interijera i mjesta. Njima je napunio nekoliko katova zgrade koju iznajmljuje u Londonu. Parr je ovu zbirku objavio u nekoliko albuma i demonstrirao na izložbama.

Od 1997. godine Parr djeluje kao redatelj, producent i snimatelj: posjeduje niz slika za britansku televiziju, a 2006. godine objavljena je Niskobudžetna traka Aisiasina.

U proljeće 2012. izložba fotografija Martina para prikazana je u Muzeju multimedijske umjetnosti Zagreb u sklopu devetog mjeseca fotografije “Fotobiennale-2012”.

Najteže je snimiti svakodnevicu hvatajući u njoj ono što smo navikli previdjeti ili čak ignorirati; tražiti tipično ili neobično, iznenađujuće ili novo, govoreći jezikom koji je razumljiv bilo kojoj osobi, bez obzira na njezinu nacionalnost. Zvijezda svjetske fotografije, Englez Martin Parr snima, na prvi pogled, jednostavne svakodnevne zaplete, koji zahvaljujući njemu postaju živopisna metafora, generalizacija, priča o fenomenu ili problemu. Parr u svojim djelima traži i bori se protiv “propagande svakodnevnog života”, s onim “kako je uobičajeno”, “kako se očekuje”, s očekivanim i očitim, iznoseći ih na površinu, često oštro ili čak vulgarno, prisiljavajući gledatelja da pogleda ono što mu je od djetinjstva bilo nevidljiva kulturna pozadina. Dostupan je za komunikaciju i demokratski. Njegovo je djelo ispunjeno humorom, ironijom, samoironijom i groteskom. Martin je svoju fotografsku karijeru započeo sredinom 70-ih, a sredinom 80-ih prešao je “u boju” za razliku od crno-bijele fotografije uobičajene u europskom fotoreporteru. I do sada, u stalnoj potrazi za novom vizijom i novim vizualnim jezikom, on ostaje relevantan, izražajan, paradoksalan, vrlo tražen majstor koji oštro osjeća moderne trendove i postavlja ih na mnogo načina.

– Martine, ti si fotograf, kustos, kolektor, kinemotograf TV i otac. Kako to sve uklopiti u svoj život?

– Smijeh ustajem vrlo rano i radim vrlo intenzivno. Opsjednut sam svojim poslom.

– Nisam ništa propustio?

– Čini se da ne: kustos, urednik, fotograf… otac-to nikad prije nisam čuo na popisu! Ali zašto ne?

– A koja vam je stavka najdraža?

– Fotograf mi je, naravno, najdraža stvar.

– Važnije od obitelji?

– To nije pošteno pitanje!

Smijeh oboje

– Ne morate odgovoriti.…

– Ne, ne, rado ću se javiti, ali to nije pošteno. Naravno, obitelj je glavna stvar! Pa, nakon toga sam fotograf.

– Vašu obitelj zanima što radite?

– Da, ali obitelj ima malo izbora: toliko je velik dio mog života. Moja supruga i partner vrlo rijetko putuju bilo gdje sa mnom. Ponekad, ali rijetko. Ne voli letjeti, ne osjeća se kao “gospođa Martin Parr” i samo je prisutna. Tako da vrlo pažljivo bira kamo ide, prati me na vrlo velike događaje, preskače sve ostalo.

– Vaše dijete se bavi fotografijom?

– Ne. Imam kćer, ona je kuharica i ne slika se.

– Prebacimo se na fotografiju. Što vas zabavlja i nervira u ovom pitanju?

– Zapravo me jako malo nervira. Imam privilegiran položaj: putujem i fotografiram po cijelom svijetu, plaćen sam za to, stojim na platformi koju sam godinama razvijao. Dakle, ništa me ne živcira na fotografiji, čak sam, naprotiv, imao fantastičnu sreću: Imajući takve mogućnosti, dijelim svoj rad.

– Veliki dio vašeg rada su projekti. Radite po narudžbi, prema zadatku?

– Da, istina je, u ovom trenutku češće radim na kulturnim projektima nego na časopisima. Pozvan sam da napravim seriju ili možda knjigu o nekom mjestu, a zatim je predstavim, knjigu, na ovom mjestu. Prvo odem tamo raditi dva ili tri tjedna, a zatim se vratim na prezentaciju. Imam svoje projekte i ideje koje polako skupljam, a na kraju se i one pretvaraju u knjige, izložbe i druge projekte. Ova dva smjera žive paralelno, ponekad se presijecaju. Uvijek imam mnogo projekata u isto vrijeme u radu, na primjer, u 2012-u se planira objaviti pet mojih knjiga. Stalno morate gledati i analizirati snimanje, komunicirati s dizajnerom, kustosima, organizatorima-ovo je pravi posao. Čak imam ured u Londonu i dva i pol zaposlenika koji mi pomažu.

– Većina vaših projekata temelji se na vašim idejama?

Martin Parr /Magnum Photos/agency.photographer

HUNGARY. Budapest. Szechenyi thermal baths 1997

Mađarska. Budimpešta. Terapijske kupke sekcije 1997

– Zapravo, najčešće je to mješavina mojih ideja s narudžbom. Na primjer, kad su me pozvali u Atlantu, nitko mi nije rekao što točno fotografirati, a to su bile moje ideje. Kupac mi je pomogao u produkciji posla, organizirao pristup. Ponekad se dogodi ovako: imam svoje ideje, kupac ima svoje, raspravljamo o njima, a zatim gradimo zauzet raspored, jer više volim raditi u intenzivnom načinu rada. Obično snimam od 8 ujutro do ponoći svaki dan kako bih maksimalno iskoristio situaciju.

– Jedan projekt ili nekoliko istovremeno?

– Uvijek imam nekoliko projekata u tijeku. Ali ne mogu snimiti više od jednog projekta u bilo kojem trenutku. Ali moram popuniti praznine u rasporedu, već imam 7 ili 8 projekata planiranih za sljedeću godinu, neki mali i kratki, drugi dugi. Imam vrlo zbunjujući život, vrlo sam arogantan u smislu onoga što mislim da mogu uklopiti u njega. Smijeh.

– Nadgledate vlastite projekte?

– Uređujem i nadgledam vlastiti rad, i to većinu svojih projekata, ali često radim i s urednikom s kojim dijelim to iskustvo i gotovo uvijek radim s timom koji nužno ima dizajnera i urednika.

– Tuđe fotografije vam se sviđaju koliko i vaše?

– Naravno! Uživam u tuđim radovima i to me dovelo do kustosa jer me nervira kad ozbiljni mladi fotografi nemaju priliku realizirati svoje projekte.

– Radite s tuđim arhivima?

– Obično ne gledam tuđe arhive, već pokušavam potražiti nove fotografe i izložiti ih ili objaviti. Gotovo uvijek je to već holistički rad, ponekad pomažem u odabiru, ali pokušavam ne doći do tuđih arhiva.

— Kako kombinirate rad fotografa s kustoskim aktivnostima?

– Posao fotografa-osnovno, kustos i odabir su stvari koje ponekad radim rano ujutro, pa postoje i specijalizirana putovanja. Upravo sam se vratio iz Kine, dio vremena sam snimao, dio vremena radio na svojoj knjizi o Kini, sastajao se s fotografima, kustosima, obilazio knjižare i trgovce, radio sa svojim partnerom u Pekingu.

– Novi ljudi, nova otkrića?

– Da, uvijek!

– Tražite Nova fotografska imena u Rusiji?

– Uvijek tražim nova djela i nova imena, i nije važno odakle dolaze. U tom smislu, Hrvatska se ne razlikuje od drugih zemalja.

– Na ovom putovanju ste na zadatku?

– Postoji komercijalni zadatak, još predavanja i seminara. Za mene je to prilika da vidim što se ovdje događa, da pogledam nove albume, knjige … uvijek tražim nešto novo.

– Sudeći prema arhivi “Magnum”, vaše prve fotografije u Rusiji snimljene su 92. godine…

– Ne sjećam se točno datuma, ali da, čini se da je istina…

– Nekoliko puta nakon toga došli ste u Rusiju, sredinom i krajem 90 – ih, početkom 2000-ih…

– Znate moja putovanja bolje od mene! Smijeh.

– Upravo sam pretražio vašu arhivu na stranici “Magnum”. Je li se Hrvatska promijenila, po Vašem mišljenju?

– Naravno, Hrvatska je postala bogatija, znak bogatstva su prometne gužve. A vi ste kraljevi prometa i zagušenja!

– Kako je Tokio, i rekord za najdužu gužvu u prometu?

– Ne, Tokio nije ništa u usporedbi s Moskvom, možda je tamo bila najduža gužva u prometu, ali u Tokiju automobilski promet nikada nije problem, a U Zagrebu je samo katastrofa!

– A što se nije promijenilo?

– Hrvatska je još uvijek Hrvatska, hvala Bogu! Više o promjenama. Hrana, dobra hrana-vrlo skupa, ali kad sam prvi put stigao ovdje, mislim da je bila jaka prije 90-ih, hrana je bila loša, samo užasna, gotovo nije jestiva…

– Nekima nedostaje ta hrana…

– Vidio sam to, razumijem da je nostalgija za komunističkim vremenima neizbježna, ali nemam čežnju za tom hranom i nisam iznenađen što je moskovski “McDonald ‘ s” bio tako uspješan kada se prvi put otvorio početkom 90-ih.

– Planirate projekte povezane s Rusijom?

– Ne još, ništa konkretno, ali volio bih ovdje napraviti veliku izložbu. Hrvatska je vrlo energično tržište fotografija, puno entuzijazma, jako se radujem što će se dogoditi u Houstonu na potpuno ruskom “Fotofestu”. Hrvatska je jedna od ključnih zemalja u svijetu fotografije, mjesto koje se sada mora vrlo pažljivo promatrati, mjesto na kojem je vrlo dobro prikazati ozbiljne izložbe.

– Možete imenovati svoje omiljene ruske fotografe?

– Vidio sam toliko, u mojoj kolekciji cijela je polica dana Hrvatskim fotografima, sve-od Rodčenka do modernih majstora, ali, žao mi je, teško mi je dati ruska imena.

– Promijenimo temu i razgovarajmo o digitalnom dobu. Još uvijek snimate na filmu?

– Ne, nisam snimio film tri ili četiri godine.

— 2007. godine rekli ste da će IP * postati prijetnja agencijama poput IP-a, a sada su i IP i IP ista stvar**. Kako je biti prorok?

– Prorok?!

– Predvidjeli ste da će se društveni foto hostingi, mjesta kao što su NASA-i, ozbiljno natjecati s velikim agencijama na tržištu.

– Ne sjećam se dobro što sam to rekao, uopće nisam prorok, ali to je sasvim logično-nakon što sam stvorio kolekciju fotografija, prodao je.

– I što dalje?

– Digitalna fotografija će rasti, to je fantastično Demokratska potraga. Tijekom vremena koje fotografiram, publika fotografije i broj fotografa narasli su do nezamislivih razmjera. Sada, u doba Interneta, svi imaju jednostavniji i jeftiniji mehanizam distribucije. Jako sam uzbuđen zbog širenja fotografije i ni na koji način to ne smatram prijetnjom sebi ili samoj fotografiji. Jako sam uzbuđen što se to događa, moja glavna publika trenutno mogu biti drugi fotografi, a ovo je najvjernija publika. Naravno, ne želim biti u getu, već imati najširu publiku, ali znam da fotografi vrlo pažljivo i predano gledaju druge fotografe.

– Koristite društvene fotografske stranice za distribuciju svojih fotografija?

– Ne, ali stranica ” Magnum ” televizija.je dostupan svima, a tamo je 25 tisuća mojih fotografija, a ako netko želi vidjeti puno fotografija Martina Parra, onda ima tu mogućnost. Osim toga, ja imam bend na AP-zove se ap-i //AP-i.com/groups/martinparr .

– To jest, Internet nije prijetnja fotografiji?

– Nema šanse — ! Internet je jedna od najzanimljivijih platformi koju fotografi imaju.

– Mnogi se fotografi boje masovnog priljeva ljudi u fotografiju…

– Da, mnogi se boje, ali samo sam sretan zbog ovog priljeva. Mislim da je glupo bojati se, jer je najzanimljivije i najvažnije svojstvo fotografije njezin stalni rast i demokratizacija.

— Što mislite o masovnom samizdatu, kako se osjećate u vezi s uslugama kao što su Oceanside.com***?

– Dobro, to je dobro! Jedna od strana Ruske fotografije, koja je sprječava da se razvija na način na koji se razvija fotografija ostatka svijeta — jest da Hrvatski fotografi nisu dovoljno angažirani u objavljivanju i promociji svojih djela, još nisu shvatili koliko Novi načini distribucije mogu biti učinkoviti i zanimljivi. Ali nadam se da će se situacija uskoro poboljšati.

– Sami objavljujete vlastite projekte?

– Ne, ali samo zato što imam veliku sreću: ne nedostaje mi izdavača. Ali postoje iznimke, kao što smo prošle godine moj prijatelj i ja napravili jednu knjigu na internetu, i to je bila ispravna odluka.

– Usluge kao što su oceani.svijet će zamijeniti industriju knjiga?

– Ne, dopunit će je. U pohvala.s više od milijun knjiga objavljenih godišnje, to je jednostavno fenomenalno! I ne zaboravite da su nam potrebne loše knjige da bismo bolje razumjeli dobre. Dakle, sva ta konkurencija i distribucija dobri su za fotografiju, jer samo u odnosu na loše možemo cijeniti dobro.

— Trenutno postoje i potpuno nova tržišta: aplikacije za tablete i druge mobilne uređaje. Krećete se u tom smjeru?

– Postoji nekoliko prijedloga — i za “Magnum” i za mene-za izradu aplikacija, nemam problema s tim. Ali još uvijek vjerujem da knjiga djeluje točno kao fizički objekt. Znam da je u posljednjih deset godina došlo do procvata interesa za knjigu, njezino objavljivanje, prikupljanje. Aplikacije nikada neće zamijeniti knjigu, ali će nadopuniti ovo tržište.

– U posljednjih nekoliko godina proračuni novinskih i časopisnih ureda za medije znatno su pali. To se nekako odrazilo na vaš rad?

– Naravno, sada radim puno manje za časopise. No, ideja o objavljivanju vlastitih projekata i, kao što sam već rekao, kulturnih projekata došla je zamijeniti časopise. To je puno zanimljiviji posao od snimanja uredničkog zadatka: imate više slobode i vremena, možete ozbiljnije raditi, više ste plaćeni. Umjesto nekoliko namaza u časopisu, možete računati na knjigu kao proizvod svog rada. U osnovi, to su samo dobre vijesti. Sve što drugi boje crnom bojom smatram dobrim vijestima i napretkom.

– Još dva pitanja za kraj: tijekom svoje karijere napravili ste bilo kakve pogreške o kojima biste željeli razgovarati ili na koje biste željeli upozoriti početnike?

– Smijeh ne znam za pogreške!

– Savjet za fotografe početnike ili prvi savjet koji dajete svojim studentima?

– Neumorno radite i volite ono što radite. Budite iskreni prema sebi. Problem je u tome što većina učenika uopće ne radi, ne znaju što je raditi. Problem je u tome što profesija fotografa izgleda kao vrlo spektakularna i živopisna karijera. Ljudi misle da je to jednostavno: uzeo sam kameru i otišao pucati. Ali zapravo se u fotografiji ne može sakriti koliko je rada koštalo, ili bolje rečeno, ne može se sakriti koliko je malo rada uloženo u projekt. Uvijek se vidi. Fotografija je zanimljiva po tome što je ujedno i najjednostavnija aktivnost, a ujedno i najteža.

Martin Parr. From the series The Last Resort: Photographs of New Brighton. 1983-1985.

Courtesy of Martin Parr Magnum Photos

Martin Parr. Iz serije ” posljednje sklonište. Fotografije Novog Brightona”. 1983-1985.

A Martin Parr A A

s

Fotografije iz serije ” posljednje sklonište. Fotografije novog Brightona ” ljubaznošću muzeja multimedijske umjetnosti Zagreb . Izložba fotografija Martina Parra održava se u sklopu devetog mjeseca fotografije “Fotobiennale 2012”.

Zahvaljujemo i Agenciji za pružanje fotografija.

Napomene:

* Internet usluga dizajnirana za pohranu i daljnju upotrebu digitalnih fotografija i videozapisa od strane korisnika. Jedna od najpopularnijih stranica među blogerima za objavljivanje fotografija. Od 4. kolovoza 2011. usluga je u svojoj bazi imala više od 6 milijardi. prenesene slike. Iphine je kupio iphine! u ožujku 2005.

Vikipedija, /.wikipedia.org/wiki/Flickr

** 2008. godine, AAS i Aas najavili su namjeru da uspostave bližu suradnju na fotografiji. Glasnogovornici Asa-e istaknuli su da će rado iskoristiti one kolekcije asa-a koje smatraju najprikladnijim standardima poznatog otjecanja. Urednici asa istraživali su korisničke zbirke za najbolje snimke dionica, kontaktirali autore i ponudili ugovor o prodaji njihovih fotografija na asa. U roku od dvije godine, više od 100.000 slika ušlo je u kolekciju iPhone. Danas, bilo koji korisnik Interneta može ponuditi svoje slike na prodaju odabirom opcije odnesi.

*** Američka internetska stranica.internet specijaliziran za izdavanje autorskih knjiga bilo kojeg formata i sadržaja u maloj nakladi od jednog primjerka . Stranica također nudi mogućnost stavljanja knjige na prodaju.