Snimanje panorama: nebesko oko

Kreatori projekta Iphine snimaju sferne panorame odozgo, iz ptičje perspektive. Kao rezultat toga, svaka osoba koja sjedi kod kuće za računalom može vidjeti znamenitosti našeg planeta iz neobičnog kuta. Gledatelj s vrlo visokim stupnjem pouzdanosti vidi svijet na ekranu monitora kao da je i sam u kokpitu helikoptera ili ako je odjednom naučio letjeti.

Zlatni orlovi nad Moskvom

Hrvatska, Zagreb.

Svibanj, 2010

1/800 s, ACE/8, ACE 400.

Foto: Sergej Semenov

Kako je sve počelo?

Jednom davno, oko 2006. godine, naučili smo snimati sfere na zemlji. Tada je to još uvijek bila znatiželja i bila je aktivnost za napredne ljubitelje fotografije. Potreban je stativ, posebna panoramska glava, dovoljno duboko znanje prilikom snimanja i lijepljenja kugle. S vremenom se tehnologija pojednostavljivala, razvijala i postajala sve dostupnija. Do tada smo imali prilično iskustva u fotografiranju iz helikoptera i aviona, a jednog dana imali smo ideju: zašto ne prekršiti sve postojeće klasične zakone snimanja sfera i pokušati to učiniti u zraku? I smislili smo kako snimiti kuglu na nebu, gdje ne možete staviti stativ i visoko preciznu panoramsku glavu, a helikopter puše desetke metara zbog vjetra prilikom snimanja.

Nakon nekoliko neuspjelih pokušaja uspjeli smo to učiniti i rezultat je premašio sva naša očekivanja. Učinak prisutnosti bio je zapanjujući, činilo se da je gledatelj sjedio u helikopteru i vlastitim očima vidio okolni krajolik.

U početku je projekt bio samo pokušaj otvaranja vrata drugoj stvarnosti: uostalom, ni snimanje običnih Panorama ni video snimanje ne prenose ono što sferna Panorama može prenijeti. Ako je osoba to barem jednom vidjela, odmah shvaća da jednostavno nema drugog takvog iskustva osim, naravno, izravnog boravka na mjestu snimanja .

Budući da smo fotografi, posjetili smo stotinjak zemalja svijeta i vlastitim očima mogli vidjeti apsolutno nevjerojatne krajolike. A kad je postalo jasno da se sve to sada može pokazati ljudima u novom svojstvu, odlučili smo da to moramo učiniti.

Andrei Zubetz i ja, naš glavni dizajner i generator tehničkih ideja, počeli smo stvarati stranicu. Snimao sam, on je obrađivao rezultate i objavljivao ih na Internetu. Otprilike godinu dana kasnije shvatili smo da je planet vrlo velik i da se zajedno ne možemo nositi. Do tada smo tijekom godina fotografskog putovanja stekli mnogo prijatelja i kolega u našem krugu ljubitelja pejzažne fotografije. Predložio sam im da nam se pridruže, a neki su se složili. Neki od njih znali su programirati, neki su se bavili dizajnom interneta,neki su bili stručnjaci za naknadnu obradu, neki su dobro pisali tekstove. Na kraju je naš projekt okupio vrlo jak tim entuzijastičnih ljubitelja panoramske fotografije koji nam je omogućio stvaranje proizvoda najviše kvalitete.

Dosljedno i sustavno snimamo zanimljiva mjesta doslovno po cijelom planetu. Sada smo snimili oko 60 takvih mjesta. Na našim stranicama već je postavljeno više od tristo Panorama, a mnoga su mjesta predstavljena u obliku virtualnih tura: možete vidjeti bilo koji zanimljiv objekt, recimo, Kuala Lumpur ili Njujork, s nekoliko točaka snimanja.

Naučivši snimati sferne panorame na nebu, nismo se zaustavili i postavili si nove, složenije izazove. Razvili smo tehnologiju za snimanje helikoptera u pokretu, a zatim smo naučili kako snimati sfere iz letećeg zrakoplova. Tada je došao red na noćno snimanje, snimanje višerednih sfera ultra visoke rezolucije i, na kraju, zračne panorame rezolucije veće od 1 gigapiksela! Općenito, uspjeli su učiniti sve što je, prema klasičnim idejama o fotografiji, vrlo teško ili uopće nemoguće učiniti u zraku. Zatim smo pokušali ići pod vodu i snimili nekoliko desetaka podvodnih panorama na Maldivima. U 2011. godini završili smo razvoj vlastite metode snimanja “360-video”. Ovo je vrlo ozbiljan korak naprijed u ponovnom stvaranju virtualne stvarnosti na računalu. “360-video” nije statična sfera, već zapravo sferna Panorama u pokretu: cijelim putem kretanja kamere, automobila ili helikoptera gledatelj može gledati oko sebe kao da je i sam na mjestu snimanja i leti u helikopteru.

Što je sferna Panorama? Po čemu se razlikuje od tradicionalne fotografije?

Prema stupnju pouzdanosti prijenosa okolnog prostora, sfera je reda veličine superiornija od bilo koje najprofesionalnije i najskuplje fotografije i video snimanja. Na primjer, ako odaberete kuću za sebe, možete, sjedeći za računalom, provesti 10 minuta virtualno obilazeći neku vikendicu na drugom kraju svijeta i dobiti vrlo cjelovitu sliku te kuće, kao da ste je vidjeli vlastitim očima i sami šetali sobama. Nijedna, čak ni velika proračunska i profesionalna fotografska fotografija to ne može dati.

Kada gleda sferu, gledatelj kao da “leti” do točke snimanja i vidi točno ono što bi vidio vlastitim očima, nalazeći se na mjestu s kojeg je fotograf snimio. Može okretati glavu u svim smjerovima: lijevo-desno, gore-dolje, može povećati zanimljive dijelove slike, kao da se približava, može se kretati između različitih točaka snimanja. Postoji najjači učinak prisutnosti, koji se posebno dobro očituje na velikim monitorima. Treba imati na umu da osoba s prilično skromnom tehničkom obukom može napraviti virtualni obilazak, a vrlo je teško postati kompetentan arhitektonski fotograf.

Sferne panorame imaju samo jedno ograničenje: sva njihova nevjerojatna svojstva očituju se samo ako imate računalo. Čak i ako su ispisani kao obična fotografija iako postoje određena ograničenja , učinak prisutnosti nestaje gotovo u potpunosti.

Korištenje RC modela za snimanje

Otprilike 90% panorama koje se sada nalaze na mjestu još uvijek je snimljeno iz konvencionalnog helikoptera ili aviona. Međutim, s vremenom smo skrenuli pozornost na činjenicu da je na mnogim popularnim mjestima na planeti snimanje iz velikog helikoptera ili zabranjeno ili nedostupno zbog udaljenosti. Kad se našem timu pridružio stas Sedov, pilot i dizajner radio-kontroliranih modela s velikim iskustvom u praktičnom radu, naš je projekt pronašao nove mogućnosti. Prije godinu i pol dana počeli smo koristiti mali radio-kontrolirani model helikoptera. Zajedno smo prilagodili dostupnu fotografsku opremu i tehnologiju snimanja za upotrebu u takvom helikopteru. A onda su uklonili nekoliko predmeta kojima se prije uopće nisu mogli približiti, na primjer, piramide u Gizi Egipat , dvorac Neushvanstein u Njemačkoj, drevni grad Maja Machu Picchu, figure i linije Nazca u Peruu, kameni idoli na Uskršnjem otoku, dnevne i noćne panorame Moskve.

Za 2012. godinu pripremili smo ozbiljan program snimanja najzanimljivijih mjesta na planeti s popisa svjetske baštine UNESCO-a, temeljen na korištenju radio-kontroliranog modela, i nadamo se da ćemo ga uspjeti ispuniti. Sada su, na primjer, dvojica naših momaka odletjela u Kambodžu i Vijetnam.

Glavni problemi prilikom snimanja

Jedna od tradicionalnih poteškoća je snimanje predmeta lijepo, umjetnički, na način koji gledatelju čini zanimljivim za gledanje. Obično prilikom snimanja virtualne turneje napravimo 20-30 Panorama. Ako nakon pregleda nismo zadovoljni prvim rezultatom, ponovno snimamo. Tako odabiremo oko 5-7 panorama od snimljenih 30-40 na završnoj turneji. U isto vrijeme imamo vrlo strogu selekciju, provodimo glasovanje cijelog tima i biramo najbolje.

Druga komplikacija je dopuštenje za snimanje. Kad predstavnici Uprave bilo kojeg zanimljivog predmeta vide fotografa ispred sebe sa stativom u rukama i bilo kojom manje-više pristojnom kamerom, odmah pomisle da će sutra njegove fotografije izaći na naslovnoj stranici novina ACEP i fotograf će dobiti milijun dolara. Što reći o tome kad vide helikopter s kojeg je obješena pristojna kamera…

Često su dužnosnici toliko birokratizirani da je za pukog smrtnika nemoguće dobiti dozvolu za snimanje, a odgovor na zahtjev može se čekati mjesecima. Ali ne možemo doći u drugu zemlju i tamo živjeti mjesec dana! Događa se da nam kažu: želite pucati iz helikoptera? Platite 20 tisuća dolara. Minimalna visina snimanja 200 metara. Želite letjeti ispod? Platite još 10 tisuća dolara. A onda ostaje rastaviti naš helikopter na komade i neprimjetno ga odnijeti u park.

Srećom, postoje i izvršni direktori koji razmišljaju. Pokazujemo našu stranicu, pričamo o sebi, objašnjavamo da je projekt nekomercijalan i da na njemu ne zarađujemo, a dopušteno nam je snimanje. Posljednji primjer je snimanje ogromnih kamenih idola na Uskršnjem otoku. U administraciji smo čak dobili i pratećeg vodiča koji nas je vodio kroz sva zanimljiva mjesta. Direktor je rekao: vaše će snimanje vidjeti milijuni ljudi, a neki od njih doći će na naš otok kao turisti. To nam je korisno, pucajte, ali pošaljite vezu na materijale. A naši su dečki snimili Uskršnji otok i snimili ga tako majstorski da sam, gledajući rezultate rada, i sam želio biti tamo.

Pojedinosti na stranici

Malezija, Kuala Lumpur

Svibanj, 2008

Panorama od 6 sličica, 1/800 s, ACE/6,3, ACE 100.

Foto: Oleg Gaponiuk

Brazil, Rio de Janeiro

Veljača, 2009

Panorama od 5 sličica, 1/640 s, ACE/6,3, ACE 200.

Foto: Oleg Gaponiuk

Brazil, Slapovi Iguazu

Siječanj, 2008

Panorama od 5 kadrova, 1/4 s, Ain/7,1, Ain 100.

Foto: Oleg Gaponiuk

O tome kako Sergej Semenov gleda na Manhattan s prozora hotela “Millennium”. SAD, Njujork

Siječanj, 2010

Sfera od 30 sličica bracketing , 3S, ACE/9, Ace 320, plug-in Ace.

Foto: Sergej Semenov

Na nebu iznad Sankt Peterburga

Hrvatska, Sankt Peterburg

Listopad, 2010

Sfera od 7 sličica, 1/800 s, ACE/6,3, ACE 400, dodatak za Ace.

Foto: Sergej Semenov, Sergej Rumjancev

Na nebu iznad Katedrale Svetog Izaka

Hrvatska, Sankt Peterburg

Rujan, 2010

Sfera od 16 sličica, 1/500C, ACE/5.6, ACE 160, dodatak za Ace.

Foto: Sergej Semenov, Sergej Rumjancev

Rijeka San Juan

SAD, Utah

Rujan, 2006

Sfera od 4 kadra, 1/500 s, ACE/5,6, ACE 200, dodatak za Ace.Foto: Oleg Gaponiuk