...

Pogled s prozora na garaže: vratite krajolik fotografskoj umjetnosti!

Sve je počelo 1975. godine izložbom “Nova topografija” u Muzeju fotografije George Eastman u Rochesteru, N. Sudjelovalo je osam Amerikanaca i dva Europljana supružnici Bechera . Izložba je bila mala i nije imala puno uspjeha. Štoviše, prema svjedočenju jednog od sudionika, ona je “izazvala mržnju”. No, kasniji razgovori i reference na nju bili su toliko česti traju do danas da se opseg njezinog utjecaja na svjetsku umjetničku fotografiju ne može precijeniti. Naslov izložbe imao je podnaslov: “krajolik koji je promijenio čovjek”.

Fotografska oprema
Fotografska oprema

1. i 2. Mihail Friedman. Iz projekta ” Donbass. Romantizam”. 2009–2011

Obično je krajolik, koji je, na primjer, na svojim fotografijama prikazao nenadmašni klasik Ansel Adams, predstavljao veličanstvene poglede na američki Zapad: litice, klisure, prozirna jezera, slapove. Nepokorena, djevičanska priroda. Osoba u njemu, u pravilu, nije prisutna, ali takav krajolik izražava njegove ljudske emocije, snove i filozofsko razmišljanje o biću. Gledatelj se ne umara radovati se gledajući “lijepo”. Zna da je lijepa stijena, vodopad, more, jezero i časni stoljetni hrast-na to ga je navikla tradicija romantičnog krajolika stoljeća.

Osim toga, sva ta elementarna snaga vjerojatno nije povezana s njegovim svakodnevnim iskustvom. Vodopad, more i stijene nisu vidljivi s prozora, mogu se vidjeti samo na fotografiji Ansela Adamsa ili na reprodukciji Caspara Davida Friedricha. Gledate ih — i uzdižete se iznad svakodnevice. Ali čak i ako nam fotograf poput minora bijelog, Edvarda Vestona ili Paula Caponigra pokaže nešto manje egzotično: cestu koja se proteže u daljinu, kukuruzno polje ili vlati trave koje vire ispod snijega, on to čini tako da se i dalje uzdižemo iznad vreve i nepogrešivo čitamo “ljepotu”.

Zalazak sunca, izlazak sunca, munja, romantična magla, odsjaj sunca, dramatične sjene, niski horizont i druge slične stvari govore nam o ozbiljnim namjerama autora. Ovo je prava umjetnost, ne može biti pogreške. Vidimo maglu — i zaronimo u plemenitu melankoliju, pogledamo vodopad — i uzbudimo se, pogledamo u daljinu — i razmišljamo o vječnom. Sve je jasno, nema pitanja.

Fotografska oprema

3. Aleksandar Gronski. Nova Pranja. 2010 Courtesy of Grinberg Gallery

Sudionici izložbe “Nova topografija” predložili su nešto potpuno antikumjetničko kao krajolik. Odnosno, dosadna svakodnevica. Tipične zgrade, trgovina, benzinska pumpa, pogled na nečije dvorište, neke garaže, obična autocesta, obična predgrađa. I neka se snimaju manje-više ravnomjerno, uzimajući u obzir pravila kompozicije, ali gdje je umjetnost? Vi to vidimo vaki dan oko ebe, što je u tome lijepo?? Kakve bi misli ove fotografije trebale roditi, koje impulse probuditi, kakve emocije izazvati?

Riječ “topografija” u naslovu izložbe aludirala je obrazovanom gledatelju na ranije tradicije američke pejzažne fotografije. U drugoj polovici stoljeća, fotografi kao što su Henri Jackson, Timothee O ‘ Sullivan i Carlton Votkins snimali su američki Zapad – iste planine, klisure, slapove, gejzire, jezera i špilje.

Međutim, njihov prvi prioritet nije bila umjetnost, već sama topografija, odnosno jednostavan i jasan fotografski opis, dokumentarno snimanje određene vrste. Radili su kao dio vladinih i komercijalnih misija — geoloških, zemljopisnih, željezničkih itd. p., koji su proučavali i opisivali teritorij zemlje kako bi ga s vremenom učinili pogodnim za civilizirani život — s cestama, gradovima, tvornicama, tvornicama i prijevozom.

U to su se vrijeme, kamo god krenuli, pred njihovim očima doista predstavljale divlje netaknute zemlje, u svoj svojoj veličini, spokoju ili neprijateljstvu-to je tko je navikao tumačiti krajolik prema svom temperamentu i kulturnoj prtljazi.

Takva je bila stvarna stvarnost i oni su je fiksirali. No, od tada se američki Zapad donekle promijenio, nešto što su Ansel Adams i njegovi kolege nekako prošli nezapaženo. “Novi topografi” ponudili su priznanje: evo krajolika u kojem živimo.

Fotografska oprema

4. Aleksandar Gronski. Mitino. Zagreb, 2009

Zašto ne bismo razmišljali o njemu u kategorijama umjetnosti? Zašto ne bismo konačno počeli umjetnički razmišljati o našem stvarnom svijetu, a ne o nekom prošlom ili zamišljenom? Zapravo, od 1975. do danas, moderni fotografski krajolik “promijenjen od strane čovjeka” nudi nam dvije glavne teme koje treba razmotriti:

1. Što točno smatramo “umjetnošću”, “lijepom”, “uzvišenom”, “lijepom”? Zašto nam se neki predmeti čine umjetnijima ili ljepšima od drugih? Zašto se garaža i prazna parcela iza kuće, snimljeni na ravnomjernom dnevnom svjetlu, čine manje vrijednima nazvati umjetnošću od velikog stabla ili mora u svjetlu grmljavinskih bljeskova? Zašto nam se nešto egzotično čini poželjnijim od banalnog? Ako razmislite o tome, drugi može proizvesti ne manje dramatične asocijacije, emocije i filozofske zaključke od prvog, upravo zato što nam je poznatiji, možemo ga prosuditi na temelju izravnog iskustva.

Fotografska oprema

Fotografska oprema
Fotografska oprema

5,6,7. Aleksej Mlakišev. Iz projekta “Kolodozero”

2. O čemu točno ovisi odluka koju donosimo o prvom pitanju? Što nas tjera da umjetnost nazivamo jednom, a neiskusnost drugom? Što je uvjetovano našom prosudbom? Što oblikuje naše umjetničke sklonosti i ukus? Školsko obrazovanje? Utjecaj društva? Masovna kultura? U kojem su trenutku kategorije iz prošlosti ili pretprošlog stoljeća toliko čvrsto utvrđene u našem mozgu da se čine nepokolebljivima i vječnima?

Kakav bi trebao biti moderan krajolik, s obzirom na to da većina ljudi sada živi u tipičnim gradskim kućama, koristi javni i osobni prijevoz, troši robu i spektakl i zagađuje okoliš na planetarnoj razini? Kako naša povijest, sjećanje, sustavi našeg znanja oblikuju izgled mjesta koja posjećujemo, gledamo, sanjamo? Kako se naša životna zapažanja kombiniraju s dojmovima i znanjem prikupljenim iz književnosti, umjetnosti, znanosti?

Koje mjesto umjetnik zauzima u svim tim procesima? Koje slike prikazuje, koje poruke emitira, kako ih točno čitamo i asimiliramo? Ovdje su teme suvremenog konceptualnog krajolika. U njemu, baš kao i Ansel Adams, možda nema čovjeka, ali nemoguće je ne primijetiti njegovu prisutnost, jer zahvaljujući njemu priroda sada izgleda upravo tako.

Te se Teme mogu tretirati i komorno i epski. To bi mogla biti ista vrsta predgrađa Tokija, poput Takeshi Homma, ili grandiozna odlagališta otpada, ili nafta koja se izlila u ocean, ili crvena jezera otpada od nikla, ili pustinjski požari, poput Edvarda Burtinskog i Richarda Mizracha.

To bi moglo biti istraživanje engleskih “kutaka prirode”, pažljivo kultiviranih umjetno, poput onih Jema Southama, ili mirnih pogleda na Moskovske spavaće četvrti Aleksandra Gronskog, neočekivano podsjećajući na Brueghela. U svakom slučaju, moderni krajolik ne može govoriti samo o “prirodi” i “osjećajima”, jer ni jedno ni drugo — onako kako su shvaćeni u doba sentimentalizma i romantizma-već dugo ne postoje. Suvremeni krajolik govori o politici, ekologiji, ekonomiji, kulturi i, naravno, što učiniti s umjetnošću.

Ocijenite članak
( Još nema ocjena )
Dujam Lukić

Još kao mlada, otkrila sam interesovanje za tehnologiju koja transformiše naš svakodnevni život. Taj interes pretvorio se u strast kroz rad sa različitim brendovima i tipovima aparata. Vodeći projekte, od savetovanja do tehničke podrške, stekla sam duboko razumevanje funkcionisanja svakog aparata.

Kućanski aparati. Televizori. Računala. Fotografska oprema. Recenzije i testovi. Kako odabrati i kupiti.
Comments: 4
  1. Ivan

    Što mislite, zašto je pogled na garaže postao dominantan u našim gradovima? Je li to zbog praktičnosti ili samo nedostatka kreativnosti urbanog planiranja? Kako možemo vratiti ljepotu prirode i umjetnosti u našu svakodnevicu?

    Odgovori
  2. Luka

    Možda fotografija ne može potpuno replicirati stvarnost, ali je naša percepcija svijeta promijenjena modernizacijom. Kakav je vaš stav prema tome? Smatrate li da gledanje s prozora na garaže može biti umjetnost?

    Odgovori
  3. Stjepan

    Mogu li ikada gledati prekrasne pejzaže kroz prozor garaže ili je to samo san za fotografe?

    Odgovori
  4. Luka Lončar

    Možete li mi reći zašto su garaže postale dominantni elementi u našem okruženju i kako se možemo boriti protiv takvog trenda? Zar nije vrijeme da se ponovno prepozna ljepota prirode i da joj se vrati mjesto u umjetnosti?

    Odgovori
Dodajte komentare